Kraszewski [kraše'fsk’i], Józef Ignacy, poljski književnik (Varšava, 28. VII. 1812 – Ženeva, 19. III. 1887). Autor najopsežnijega opusa u poljskoj književnosti. Plemićkoga podrijetla, studirao je književnost u Vilniusu. God. 1830. bio je uhićen zbog konspirativne djelatnosti; živio 1837–53. na imanjima u Ukrajini, od 1858. u Varšavi te od 1863. u Dresdenu. Protorealist, nastojao je na vraćanju društvenoga digniteta seljacima, o čemu piše u romanima s pučkom tematikom. Najveću je popularnost stekao povijesnim romanima u kojima poljskom plemstvu pripisuje odgovornost za usud poljskoga naroda; najbolji mu je povijesni roman Za kralja Zygmunta (Zygmuntowskie czasy, 1846). U Dresdenu je napisao ciklus od 29 djela, koji obuhvaća povijest Poljske od početaka (roman Drevna bajka – Stara baśń, 1876) do XVIII. stoljeća. Pisao je i poeziju te publicističke i književnokritičke tekstove. Zahvaljujući romanima (napisao ih je 223) drži se najvećim poljskim pučkim piscem.
