Kretschmer [krε'čməɹ], Paul, njemačko-austrijski lingvist i klasični filolog (Berlin, 2. V. 1866 – Beč, 9. III. 1956). Studirao indoeuropsku lingvistiku i klasičnu filologiju u Berlinu, bio profesor u Marburgu (1897) i Beču (1899–1937). Kretschmer se osobito bavio proučavanjem predgrčkih jezičnih ostataka (tzv. pelazgičkim), slabo posvjedočenim jezicima Sredozemlja (npr. ilirskima, frigijskim, etrurskim) te poviješću grčkog jezika. U knjizi Uvod u povijest grčkoga jezika (Einleitung in die Geschichte der griechischen Sprache, 1896) iznio je tezu prema kojoj su klasični grčki dijalekti tragovi različitih valova u kojima su govornici pragrčkoga naselili Grčku. Prema toj teoriji prvi su grčki doseljenici bili Jonjani, a slijedili su ih Ahejci i, naposljetku, Dorani. Međusobnim odnosima grčkih dijalekata posvetio je mnoge radove, među kojima se ističe O povijesti grčkih dijalekata (Zur Geschichte der griechischen Dialekte, 1909), u časopisu Glotta. Bavio se i proučavanjem njemačkog razgovornog jezika (Umgangssprache) i modernih grčkih dijalekata, te poredbenom mitologijom, pri čem se često oslanjao na vrlo nesigurne etimologije osobnih imena. Za razliku od njegovih spekulativnih postavki o pretpovijesti jezične i etničke situacije u Grčkoj, Kretschmerovi radovi o povijesti grčke koiné i odnosu dijalekata prema književnom jeziku i danas su aktualni, pa se Kretschmera ponekad smatra pretečom suvremene sociolingvistike.
