kubura (tur. kubur: tȍk, tulac, korice).
1. Starinsko vatreno oružje, kratka puška, odnosno pištolj s mehanizmom za paljenje na kolo, kremen ili kapsulu. Nosila se zadjenuta za pojasom ili u kuburluku – kožnoj torbi na konjskom sedlu.
2. Kožna torba pričvršćena za sedlo u kojoj se drži puška.
3. Uski dugački hodnik ili natkriveni prolaz koji spaja druge dijelove kuće s kuhinjom ili muškim odjelom.
4. Kameni ili drveni sanduk, prekriven zelenom čohom, nad grobovima istaknutijih muslimana.
5. Košarica od luba mladoga drveta.
6. U prenesenom značenju: teškoća, tegoba, bijeda, duga i teška nevolja (otuda glagol kuburiti).