Kupareo, Rajmund, hrvatski književnik i estetičar (Vrboska na Hvaru, 16. XI. 1914 – Zagreb, 6. VI. 1996). Dominikanac, diplomirao teologiju u Dubrovniku, za svećenika zaređen 1937. Godine 1947. napustio je domovinu. Doktorirao je 1951. u Čileu, na Katoličkome sveučilištu u Santiagu, gdje je bio profesor estetike i aksiologije (te neko vrijeme prorektor). Osnovao je visokoškolsku ustanovu Instituto de Estética i postao članom čileanske akademije Instituto de Chile. U domovinu se vratio 1971. Bio je član Čileanske akademije znanosti u umjetnosti. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1995.
Kao gimnazijalac sa kolegama je pokrenuo đački list Plantae virentes, a kao student sa D. Baračem obnovio časopis dominikanskih studenata Akvinac. Za II. svjetskoga rata uređivao je glasnik Gospina krunica te upravljao Dominikansakom nakladom Istina. U Santiagu je uređivao katolički tjednik El mundo católico, a osnovao je i uređivao časopis za istraživanja iz estetike Aisthesis. Objavio je zbirke pjesama Pjesme i psalmi (1939), Nad koljevkom srdca (1945), Na rijekama (1948), Blagoslov zvijezda (1961), Creaciones humanas (1965), Pjesme (1980), Svjetloznak (1994), knjige drama biblijskoga nadahnuća Pasión de Cristo (1948), Creaciones humanas (1966), Prebivao je među nama (1985), romane U morskoj kući (1940), Baraban (1943), Sunovrati (1960), te knjige novela Balada iz Magallanesa (1978) i Čežnja za zavičajem (1989). Oglede iz estetike objavio je u knjigama na španjolskome (Estetička aksiologija – Axiología estética, 1954; Vrijednost umjetnosti – El valor del arte, 1964) i na hrvatskome (Umjetnik i zagonetka života, 1982; Govor umjetnosti, 1987). U njima je nastojao uskladiti skolastičko, poglavito tomističko naučavanje o lijepome, s modernim estetičkim naučavanjima.
