Kušan, Jakša, hrvatski književnik (Čevljanovići kraj Sarajeva, 11. VI. 1900 – Zagreb, 16. XII. 1980). Završio Trgovačku akademiju u Sarajevu (1922) i Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zagrebu (1937). Radio kao knjižar u Sarajevu, profesor u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu, intendant kazališta u Banjoj Luci i Osijeku. Jedan je od utemeljitelja Grupe sarajevskih književnika (1927), urednik časopisa Pregled (1928–29) te dugogodišnji urednik Nakladnog zavoda Matice hrvatske u Zagrebu. Pjesnički dio njegova književnog djela napisan je u ekspresionističkoj maniri (Pesme, 1925; Zemlja i oblaci, 1952). Umjetnički mu je najuspjelija zbirka pripovijedaka iz bosanskog života U procijepu (1954). Objavio je i povijesni roman Krvavi dani Bosne ponosne (Jugoslavenski list, 1940–41), komedije Antifeminist (1931), Zaplakala stara majka Džaferbegova (1942), Savjesti na dlanu (1951), Pesnica u džepu (1955) i dr. Prevodio je prozu sa slovenskoga, ruskog i njemačkog jezika.