Kutuzov [kutu'zəf], Mihail Ilarionovič (Illarionovič) Goleniščev, ruski vojskovođa (Sankt Peterburg, 16. IX. 1745 – Bolesławiec, 28. IV. 1813). Nakon završenih vojnih škola sudjelovao u ratu protiv poljskih konfederata 1764–65. U Rusko-osmanskom ratu 1768–74. u bitki kraj Šumija (danas Kutuzovka) izgubio oko 1773. Godine 1777. promaknut u čin pukovnika, a 1784. u čin general majora. Osobito se istaknuo u Rusko-osmanskom ratu 1788–91. u obrani tvrđave Izmail. Godine 1799. bio je generalni namjesnik Litve, 1801. vojni namjesnik Sankt Peterburga, no položaj je napustio zbog neslaganja s carem. U Napoleonskim ratovima 1805. zapovijedao ruskim snagama u vojsci 3. koalicije i pokušao utjecati na austrijsko-ruski glavni stožer da ne prihvati bitku kraj Austerlitza, ali je bio nadglasan i nakon poraza smijenjen. U Rusko-osmanskom ratu (1806–12) kao zapovjednik Moldavske armije (1811) porazio je osmansku vojsku kraj Ruščuka (danas Ruse), nakon čega je Osmansko Carstvo moralo prihvatiti za Rusiju povoljan Bukureštanski mir 1812. Nakon napada Napoleona I. Bonapartea na Rusiju 1812. u kritičnoj situaciji bio je imenovan vrhovnim zapovjednikom ruske vojske. U borbi s nadmoćnom francuskom vojskom, taktikom uzmicanja Kutuzov je nepripremljenu rusku vojsku sačuvao od propasti, a neprijateljske snage uvukao u unutrašnjost Rusije. Kada se protivnik našao gotovo pred Moskvom, Kutuzov je tek na pritisak cara i njegovih savjetnika 7. IX. 1812. kraj Borodina prihvatio izravan sukob s francuskom vojskom; ta se bitka smatra jednom od najkrvavijih u povijesti; premda je bitka završila neodlučno, Kutuzov je izgubio gotovo pola vojske. Nakon predaje spaljene Moskve, Kutuzov je prestao s povlačenjem i prešao u protunapad. Francuska armija, izložena razornomu djelovanju ruske zime, oskudici i gladi, te iznenadnim napadima ruskih postrojbâ, doživjela je pri povlačenju iz Rusije katastrofu. Kutuzov je imenovan general feldmaršalom i zapovjednikom ujedinjene rusko-pruske vojske (1813). Progoneći francuske postrojbe, umro je od bolesti u Šleskoj. Opjevao ga je A. S. Puškin, a L. N. Tolstoj opisao u romanu Rat i mir.
