struka(e):
Labriola, Antonio
talijanski filozof
Rođen(a): Casino, 2. VII. 1843.
Umr(la)o: Rim, 2. II. 1904.

Labriola [labriɔ:'la], Antonio, talijanski filozof (Casino, 2. VII. 1843Rim, 2. II. 1904). Od 1874. bio je profesor filozofije na Sveučilištu u Rimu. Filozofski je bio odgojen u duhu napuljske hegelijanske škole (B. Spaventa), a zanimao se i za sociologiju, psihologiju, pedagogiju i etiku. Produbljujući širok znanstveni interes (lingvistika, povijest, filozofija prava) i vlastitu socijalističku nastrojenost u politici, u zreloj dobi (oko 1890) Labriola je postao marksist. U svojoj teorijskoj koncepciji »filozofiju ideja« nastoji zamijeniti filozofijom stvari, tj. shvatiti povijest i razvoj ideja kao razvoj stvari. Glavna djela: Moral i religija (Morale e religione, 1873), O moralnoj slobodi (Della libertà morale, 1873), O historijskom materijalizmu (Del materialismo storico, 1896), Sveučilište i sloboda znanosti (L’università e la libertà della scienza, 1897), Razgovori o socijalizmu i filozofiji (Discorrendo di socialismo e di filosofia, 1898).

Citiranje:

Labriola, Antonio. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/labriola-antonio>.