Laënnec [la·εnε'k], René, francuski liječnik (Quimper, 17. II. 1781 – Kerlouanec, 13. VIII. 1826). Učio je medicinu kod svojega rođaka Guillaumea Laënneca u Nantesu, gdje je za Francuske revolucije radio u gradskim bolnicama. Kraće je vrijeme radio kao kirurg u bolnici Hôtel-Dieu u Nantesu, a potom je prešao u Pariz, u laboratorij G. Dupuytrena. U tom je razdoblju surađivao s Gaspardom Laurentom Bayleom (1774–1816), F. X. Bichatom te J. Corvisartom, Napoleonovim osobnim liječnikom, i objavio nekoliko temeljnih radova o tuberkulozi. Godine 1816. konstruirao je prvi drveni stetoskop i nekoliko god. proučavao zvukove srca i pluća te ih uspoređivao s obdukcijskim nalazima. Svoja je opažanja objavio u kapitalnome djelu O posrednom osluškivanju (De l’auscultation médiate, 1819). Pridonio je i proučavanju tuberkuloze i ostalih plućnih bolesti; dao je prvi kliničko-patologijski opis peritonitisa i alkoholne ciroze jetre te upozorio na metastaze melanoma u plućima.