Laforgue, Jules

Laforgue [lafɔ'ʀg], Jules, francuski pjesnik (Montevideo, 16. VIII. 1860Pariz, 29. VIII. 1887). Školovao se u Parizu, pisao lucidne likovne kritike u kojima je zagovarao impresionizam (nakon njegove smrti skupljena su u djelu Posmrtni pabirci – Mélanges posthumes, 1923), bio je urednik časopisa Gazette des Beaux-Arts, a 1881–86. čitač njemačke carice Auguste. U pjesničkim zbirkama pisanima slobodnim stihom Tužaljke (Les Complaintes, 1885), Oponašanje Naše Gospe Lune (L’Imitation de Notre-Dame la Lune, 1886), Vilinski zbor (Le Concile féerique, 1886) i Jecaj zemlje (Le Sanglot de la Terre, 1901) ironijski i pesimistično tematizira opsjednutost smrću, usamljenošću i zamorom svakodnevice. Rabio je neologizme, kolokvijalizme i žargonizme te kombinirao riječi popularnih pjesama s filozofskim i znanstvenim pojmovima. Nakon smrti objavljena mu je i zbirka priča Legendarne moralne priče (Moralités légendaires, 1890), u kojoj je prepričao i protumačio djela W. Shakespearea, R. Wagnera, G. Flauberta i S. Mallarméa.

Citiranje:
Laforgue, Jules. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 15. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35091>.