Lagarde [laga'rd], Paul Anton de (pravo prezime Bötticher), njemački orijentalist i kulturni filozof (Berlin, 2. XI. 1827 – Göttingen, 22. XII. 1891). Orijentalne studije završio u Berlinu 1849., bio privatni docent u Halleu (od 1851), Londonu i Parizu (1852–53), gimnazijski profesor u Berlinu (od 1858) i sveučilišni profesor orijentalnih jezika u Göttingenu (od 1869). Proučavao orijentalne jezike (hebrejski, aramejski, arapski, koptski, armenski, sirski, perzijski); pisao kritiku prijevoda Biblije, izdavao djela stare sirske književnosti itd. Tiskao djela Giordana Bruna (I–II, 1888–89). Radovi u kojima je iznio zahtjev za stvaranje njemačke nacionalne Crkve, odnosno vjerskoga jedinstva unutar nacionalne države, naveli su poslije teoretičare nacionalsocijalizma da ga obilježe kao jednog od teoretičara protužidovstva. Djela: Sabrane rasprave (Gesammelte Abhandlungen, 1866), O odnosu njemačke države prema teologiji, crkvi i religiji (Über das Verhältnis des deutschen Staates zu Theologie, Kirche und Religion, 1873), Politički članci (Politische Aufsätze, 1874), O sadašnjem stanju njemačkoga carstva (Über die gegenwärtige Lage des deutschen Reiches, 1876), Semitica (1879), Orientalia (I–II, 1879–80) i Priopćenja (Mitteilungen, I–IV, 1884–91).