Lalande [lalᾶ:'d], André, francuski filozof (Dijon, 19. VII. 1867 – Asnières, 15. XI. 1963). Bio je profesor na Sorbonnei od 1908., a od 1922. član Francuske akademije. Oslanjajući se na Spencerovu teoriju, tumačio je evoluciju kao sve veće ujednačivanje i homogenost u društvenim i prirodnim područjima. Nasuprot pozitivizmu i fenomenologiji zastupao je uvjereni panracionalizam. U svojim filozofskim djelima osobito se bavio filozofijom znanosti. Lalande je autor najpoznatijega francuskog rječnika filozofskih pojmova (Vocabulaire technique et critique de la philosophie, 1925). Standardiziranjem filozofske terminologije i preciznim definicijama dao je snažan prinos francuskoj filozofiji i školstvu. Glavna djela: Predavanja o filozofiji znanosti (Lectures sur la philosophie des sciences, 1893), Evolucionističke iluzije (Les Illusions évolutionnistes, 1898), Teorije indukcije i eksperimenta (Les Théories de l’induction et de l’expérimenation, 1929), Um i norme (La Raison et les Normes, 1948).
