Lalo [lalo'], Édouard, francuski skladatelj (Lille, 27. I. 1823 – Pariz, 22. IV. 1892). Potomak stare španjolske obitelji koja se naselila u sjevernoj Francuskoj u XVI. stoljeću. Glazbeno se školovao na konzervatoriju u Lilleu (violina, violončelo) i na pariškome Konzervatoriju (skladanje). Isprva je živio samozatajno kao violinist i učitelj glazbe, skladajući u Francuskoj zanemareni žanr komorne glazbe. Potom se neuspješno okušao u operi, da bi nakon 1870-ih počeo dobivati javna priznanja za izvedbe značajnih instrumentalnih djela (i danas popularni koncerti za violinu i violončelo, Španjolska simfonija i dr.). Godine 1888. izvedena mu je uspjela opera Kralj Ysa (Le Roi d’Ys). Lalo stoji uz bok C. Francka i C. Saint-Saënsa u obnovi francuske glazbe, njegov je stil ritmički i harmonički snažan i inventivan, više u duhu A. Borodina i B. Smetane nego R. Wagnera, a utjecaji mu sežu sve do P. Dukasa, C. Debussyja i A. Roussela. Uz orkestralna djela, skladao je balet i pantomimu, vokalnu glazbu (zborove, solo pjesme) te komornu i solističku instrumentalnu glazbu (sonate, trija, kvarteti i dr.).
