Aranda [əra'ndə], Vicente (puno ime Vicente Aranda Ezquerra), španjolski filmski redatelj i scenarist katalonskoga podrijetla (Barcelona, 9. XI. 1926 – Madrid, 26. V. 2015). Samouk, prvi je film režirao s koscenaristom Románom Gubernom (Svijetla budućnost – Brillante porvenir, 1965). Pozornost je privukao stiliziranim filmom Fata Morgana (1966), kojim je utemeljio tzv. barcelonsku školu. Nakon trilera i filmova strave te melodrama s erotskim motivima, npr. Clara je nagrada (Clara es el precio, 1974) i Promjena spola (Cambio de sexo, 1977), režira filmove društveno-političke tematike, redom adaptacije književnih predložaka (npr. Juana Marséa, Luisa Martína Santosa, Manuela Vázqueza Montalbána), mahom s dojmljivo dočaranim ugođajem tjeskobe i represije za vladavine Francisca Franca, zadržavši sklonost prikazu erotskih opsesija i ljubavnih frustracija: Djevojka sa zlatnim gaćicama (La muchacha de las bragas de oro, 1980), Ubojstvo u centralnom komitetu (Asesinato en el Comité Central, 1982), Vrijeme tišine (Tiempo de silencio, 1986), Ako ti kažu da sam propao (Si te dicen que caí, 1989). Redovito surađujući s glumicom Victorijom Abril (u 11 filmova), velik uspjeh kod publike postiže dvodijelnim kriminalističkim filmom El Lute (1987–88), a međunarodni uspjeh filmom Ljubavnici (Amantes, 1991), vrhuncem svojeg opusa. Potom se okrenuo kostimiranom povijesnom filmu: Osloboditeljice (Libertarias, 1996), o španjolskom građanskom ratu, Ivana Luda (Juana la Loca, 2001), prema drami Manuela Tamaya y Bausa o španjolskoj kraljici s početka XVI. st., Carmen (2003), prema noveli Prospera Mériméea, Tirant Bijeli (Tirant lo Blanc, 2006), prema viteškom romanu Joanota Martorella iz 1490. Režirao je 25 filmova.
