Laube [lạu'bə], Heinrich Rudolf Constanz, njemački književnik (Sprottau, 1. VI. 1806 – Beč, 1. VIII. 1884). Utjecajan novelist, feljtonist, kazališni i književni kritičar. Od 1849. do 1867. djelovao je kao dramaturg bečkoga Hofburgtheatra, koji se pod njegovim vodstvom razvio u vodeću pozornicu njemačkoga govornog područja; osnivač i voditelj bečkoga Stadttheatra 1871–79. Njegovo književno djelo nosi prosvjetiteljski naboj i politički je angažirano u znaku ideja Mlade Njemačke. Napisao je niz drama pod utjecajem dramaturgije F. Schillera, te putopise u duhu H. Heinea (Putne novele – Reisenovellen, I–VI, 1834–37). Značajnijim se ipak smatra njegov kazališno-reformatorski rad. Djela: romani Mlada Europa (Das junge Europa, I–V, 1833–37), Njemački rat (Der deutsche Krieg, I–IX, 1863–66); drama Karlovi učenici (Die Karlsschüler, 1846); komedije Rokoko (Rokoko, 1846), Gottsched i Gellert (Gottsched und Gellert, 1847) i dr.
