Lavrov [lavro'f], Pjotr (Pëtr) Lavrovič, ruski časnik, filozof i socijalistički mislilac (Melehovo, 14. VI. 1823 – Pariz, 6. II. 1900). Potomak ruske veleposjedničke obitelji. Nakon školovanja na artiljerijskoj školi u Sankt Peterburgu (1837–42), predavao na njoj matematiku i povijest znanosti (1844–66). Godine 1849. bio je promaknut u čin pukovnika. Član ilegalne organizacije Narodna volja. Godine 1866. bio je uhićen i osuđen na progonstvo u unutrašnjost zemlje (1867), odakle je 1870. emigrirao u Pariz i pridružio se 1871. Pariškoj komuni, gdje je bio član jedne od sekcija Internacionale. Uoči sloma Komune otišao u London tražiti pomoć od Glavnoga vijeća Internacionale, ondje stupio u kontakt s K. Marxom i F. Engelsom i približio se marksizmu pokušavajući pomiriti poglede K. Marxa i M. A. Bakunjina. Djela: Povijesna pisma (Istoričeskie pis’ma,1868–69), Državni element u društvu budućnosti (The State Element in the Future Society, 1876).
