Lehár (njem. izgovor [le:'har], madž. [lε'ha:r]), Franz, austrijski skladatelj madžarskoga podrijetla (Komárno, Slovačka, 30. IV. 1870 – Bad Ischl, 24. X. 1948). Glazbu učio na praškom Konzervatoriju (violina, teorija glazbe). Isprva je djelovao kao vojni dirigent u Lučenecu, Puli, Trstu, Budimpešti i Beču, da bi 1902. postao dirigentom bečkoga Theater an der Wien. Poslije se gotovo isključivo posvetio skladanju. Skladao je orkestralna (simfonijske pjesme, koncerti, valceri, marševi) i komorna djela, pjesme, filmsku glazbu te tri opere. Svjetsku je slavu stekao operetama (ukupno 26), među kojima se posebno ističu Vesela udovica (Die lustige Witwe, 1905), Ciganska ljubav (Zigeunerliebe, 1910) i Zemlja smiješka (Das Land des Lächelns, 1929). Lehárova glazba obiluje pjevnim melodijama, bogato je instrumentirana, često rabi valcer, a povremeno poseže i za elementima madžarske i slavenske glazbe.
