Lehmann-Haupt [le:'man hạupt], Carl Friedrich, njemački povjesničar i arheolog (Hamburg, 11. III. 1861 – Innsbruck, 24. VII. 1938). Studirao pravo i orijentalistiku na sveučilištima u Heidelbergu, Leipzigu, Göttingenu te Berlinu (1880–83), doktorirao pravo u Göttingenu 1883., a orijentalistiku u Berlinu 1886. Na Sveučilištu u Berlinu izabran za privatnoga docenta 1893., a 1901. za izvanrednoga profesora povijesti staroga vijeka. Redoviti profesor u Liverpoolu (1911–14), Greifswaldu (1914–15), Istanbulu (1915–18) i Innsbrucku (od 1918), ondje je 1931. izabran za profesora emeritusa. Posebno se bavio istraživanjem kaldejske kulture; dao znatne priloge komparativnoj metrologiji. Djela: Armenija nekoć i danas (Armenien einst und jetzt, I–III, 1910–31), Poredbena metrologija i klinopisna znanost o utezima (Vergleichende Metrologie und keilinschriftliche Gewichtskunde, 1912), Povijest starog Orijenta (Geschichte des alten Orients, 1925) i Zbornik kaldejskih natpisa (Corpus Inscriptionum Chaldicarum, 1928).
