Lemaire de Belges [ləmε:'ʀ dəbε'lž], Jean, francuski pjesnik i kroničar (Bavay, Hainaut, oko 1473 – ?, nakon 1515). U službama raznih feudalaca; često je boravio na dvoru Margarete Austrijske i Ane Bretonske (čiji je bio historiograf). Velik broj njegovih inovativnih pjesama, kojima je stilski i tematski začetnik retoričkoga renesansnog pjesništva u Francuskoj i Belgiji, prigodnice su posvećene sjećanju na preminule plemiće. U dva pisma pod naslovom Poslanice zelenoga ljubavnika (Les Épîtres de l’amant vert, 1505) duhovito opisuje tugu Margaretine papige za gospodaričine odsutnosti. Poklonik talijanske kulture, u djelu Suglasje dvaju jezika (La Concorde des deux langages, 1510) pokušao je pomiriti utjecaj talijanske renesanse s francuskom tradicijom. Najopsežnije mu je djelo višesveščani roman Slava Galije i jedinstvenost Troje (Les Illustrations de Gaule et singularités de Troie, 1509–13), u kojem se očituje maštovitost i štovanje antike.
