Lenartowicz [lenarto'v’ič], Teofil, poljski književnik (Varšava, 27. II. 1822 – Firenca, 3. II. 1893). Od 1834. školovao se u Varšavi i službovao u sudstvu; blizak pjesništvu Varšavske boeme (Cyganeria warszawska). Kao poštovatelj folklora često putovao diljem Poljske. Od 1852. u Parizu, gdje je susretao A. Mickiewicza, potom 1860. u Rimu, pa u Firenci. Na Sveučilištu u Bologni predavao 1879–83. slavenske književnosti. U njegovu opusu preteže stilizirana pučka lirika s izraženim motivom ustaničkoga domoljublja, počevši od zbirke Pjesme (Poezje, 1851). Pjesništvo mu je obilježeno kasnoromantičkim slobodarskim duhom razjedinjene Poljske i kultom sela, a u drugoj polovici XIX. stoljeća steklo je veliku popularnost. Drži se uzornim nasljedovateljem književne tradicije velikih poljskih romantičara.
