Lenica (polj. izgovor [leni'ca]), Jan, poljsko-francuski slikar, filmski redatelj, animator i scenarist (Poznań, 4. I. 1928 – Berlin, 5. X. 2001). Studirao glazbu, arhitekturu i likovne umjetnosti. S W. Borowczykom režirao eksperimentalne animirane filmove (npr. Dom, 1958), utemeljujući tzv. poljsku školu kratkometražnih inovacija (kombiniranje animiranih crteža sa živom filmskom slikom, fotografijama i realnim predmetima). Te filmske fantazmagorije, što odišu crnim humorom, tjeskobom, apsurdom i morbidnošću, korespondiraju s ondašnjom poljskom »crnom serijom« u igranom filmu (A. Wajda, A. Munk, J. Kawalerowicz), a na neke redatelje i utječu (npr. Roman Polanski). Godine 1959. emigrirao je u Francusku, od polovice 1960-ih djelovao u SR Njemačkoj, stvarajući pod utjecajem Franza Kafke (Labirint – Labyrinthe, 1963), E. Ionescoa (Nosorog – Rhinocéros, 1964) i A. Jarryja (Kralj Ubu – Ubu et la grande Gidouille, 1987). Dobitnik mnogih festivalskih nagrada, Lenica je jedan od najistaknutijih predstavnika modernog animiranoga filma. Bavio se i dizajnom plakata.
