TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Leopold I.

ilustracija
LEOPOLD I.

Leopold I., hrvatsko-ugarski kralj od 1657. i rimsko-njemački car od 1658 (Beč, 9. VI. 1640Beč, 5. V. 1705). Sin i nasljednik rimsko-njemačkog cara Ferdinanda III. Vladavina Leopolda I. bila je obilježena dugotrajnim ratovima, u kojima je Habsburška Monarhija na svojoj strani imala nekoliko vještih i sposobnih vojskovođa (→ austro-turski ratovi), te se pretvorila u europsku velesilu. Najveći je uspjeh bio postignut mirom u Srijemskim Karlovcima 1699., kojim su Habsburgovci pod svoju vlast vratili velik dio Ugarske, Hrvatske i Slavonije. Leopold I. je skršio Zrinsko-Frankapansku urotu (1671). Zahvaljujući uspjesima u ratovima protiv Osmanskoga Carstva uspio je ojačati središnju vlast natjeravši hrvatske i ugarske staleže da u Požunu (Bratislavi) 1687. priznaju nasljedno pravo Habsburgovaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje po načelu primogeniture, a istodobno je ukinut čl. 31. Zlatne bule iz 1222., koji je plemstvu priznao pravo otpora protiv kralja zbog njegovih nezakonitih čina. U ratovima protiv Francuske (1672–79., 1688–97) Leopold I. nije imao uspjeha. Potkraj života zapleo se u Rat za španjolsku baštinu (1701–14). U unutrašnjoj politici uspio je ojačati upravu, podignuti carev ugled u njemačkim zemljama; od 1663. redovito je u Regensburgu održavao zasjedanja Reichstaga. Godine 1701. priznao je kraljevsku čast dinastiji Hohenzollern. Leopolda I. naslijedio je Josip I.

Citiranje:
Leopold I.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 21. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36078>.