Liiv [li:v], Juhan, estonski književnik (Kodavere, 30. IV. 1864 – Koosa, 1. XII. 1913). Školovao se neredovito. Isprva novinar (1885–92). Nakon duga liječenja zbog psihičkoga rastrojstva (1894–1902) vratio se na književnu scenu i zaokupio (1905) pozornost estonskih neoromantičara, pripadnika tzv. Mlade Estonije (Noor-Eesti). Pisao je elegičnu liriku, duge pripovijetke nalik na pjesme u prozi, izrazivši snažan osjećaj za socijalne motive. Značajnija djela: Deset pripovijesti (Kümme lugu, 1893), pripovijetka Čarobnjakova kći (Nõia tütar, 1895), Pjesme (Luuletused, 1909).
