Loisy [lwazi'], Alfred, francuski teolog i egzeget (Ambrières, departman Marne, 28. II. 1857 – Ceffonds, departman Haute-Marne, 1. VI. 1940). Za svećenika zaređen 1879; bio je profesor hebrejskoga i zatim Svetoga pisma na Katoličkom institutu u Parizu, iz kojega je bio otpušten 1893. zbog povijesno-kritičkih tumačenja Biblije po uzoru na protestantske liberalne teologe. U većini djela udaljio se od tradicionalnoga katoličkog naučavanja pa je postao jednim od prvaka modernizma; zbog toga su mu 1903. gotovo sva djela bila stavljena na Indeks. Pošto je objavio kritiku dekreta pape Pija X. Lamentabili (1907), uperena protiv modernizma i osobito njegova naučavanja, papa ga je ekskomunicirao (1908). Potom je bio profesor povijesti religija na Collège de France (1909–30). Glavna djela: Povijest kanona Staroga zavjeta (Histoire du canon de l’Ancien Testament, 1890), Povijest kanona Novoga zavjeta (Histoire du canon du Nouveau Testament, 1891), Kritička povijest teksta i verzijâ Staroga zavjeta (Histoire critique du texte et des versions de l’Ancien Testament, 1892), Evanđelje i Crkva (L’Évangile et l’Église, 1902), Oko male knjige (Autour d’un petit livre, 1903).
