Lolli [lɔ'l:i], Antonio, talijanski violinist i skladatelj (Bergamo, oko 1725 – Palermo, 10. VIII. 1802). Vjerojatno iz glazbeničke obitelji. Od 1758. djelovao je kao solist dvorskog orkestra u Stuttgartu. Često je koncertirao u Beču, a slavu je stekao nakon nastupa na pariškim Duhovnim koncertima (Concert Spirituel) 1764., od kada datiraju i njegovi prvi tiskani koncerti. Nastupao je u Njemačkoj, Poljskoj, Skandinaviji, Engleskoj, a kratko vrijeme djelovao je kao komorni virtuoz u orkestru ruske carice Katarine II., gdje ga je naslijedio violinist (i mogući učenik) I. Jarnović. Posljednje godine života proveo je, povremeno nastupajući, na jugu Italije. Iako bez temeljite naobrazbe u skladateljskoj tehnici, skladao je violinska djela prije svega za vlastite izvedbe (desetak koncerata, sonate, capriccia), kojima je izazivao oduševljenje virtuoznim svladavanjem tehničkih zahtjeva pa se smatra jednim od preteča violinskoga virtuoza N. Paganinija.
