Loos [lo:s], Adolf, austrijski arhitekt (Brno, Češka, 10. XII. 1870 – Beč, 22. VIII. 1933). Školovao se u Dresdenu, boravio u SAD-u (1893–96). Cjelokupno Loosovo djelo obilježuje beskompromisan odnos prema historicizmu i secesiji. Zauzimao se za jednostavnu arhitekturu čistih volumena, oslobođenu od dekorativnih elemenata, koja je tlocrtno i u proporcijama podređena svojoj funkciji. Oslanjajući se na utjecaje G. Sempera, L. Sullivana, F. L. Wrighta, engleskog pokreta Arts and Crafts Movement i O. Wagnera dao je posve novu formulaciju arhitekturi obiteljske kuće. Najpoznatije su mu vile Steiner (1911), Scheu (1912), Rufer (1922) i Tzara u Parizu (1926). Vile Moller (1928) u Beču i Müller (1930) u Pragu te stambeni blokovi za Werkbund u Beču (1931), u kojima sintetizira vlastita arhitektonska nastojanja, postali su primjerom za arhitektonski izričaj tzv. modernizma u europskoj arhitekturi XX. st. Svoje arhitektonsko djelovanje upotpunio je radom na urbanističkim zadatcima; 1920–22. bio je na čelu urbanističkog odjela bečke općine. Djelom Ornament i zločin (Ornament und Verbrechen, 1907) odlučujuće je utjecao na razvoj moderne arhitekture; njegovi polemički članci sabrani su u knjigama Govorenje u prazno (Ins Leere Gesprochen, 1921) i Usprkos (Trotzdem, 1931).
