Lorenzen [lorε'ncən], Paul, njemački matematičar i filozof (Kiel, 24. III. 1915 – Göttingen, 1. X. 1994). Profesor u Erlangenu i jedan od glavnih predstavnika »erlangenskoga konstruktivizma«; bavio se poglavito problemom utemeljenja matematike, uključujući logiku i logistiku. Nadovezujući se djelomice na I. Kanta, H. Dinglera, G. Fregea i Ch. S. Peircea, promišljao je temelje prirodnih znanosti, etike i znanosti o kulturi. Odbacuje pozitivistički fundamentalizam smatrajući da se teorija mora zasnivati na ljudskom djelovanju. Time za njega prvenstvo dobiva praktični razum, djelovanje kojega dobiva svoje teorijsko opravdanje u logici, matematici i fizici kao sredstvima. Glavna djela: Uvod u operativnu logiku i matematiku (Einführung in die operative Logik und Mathematik, 1955), Formalna logika (Formale Logik, 1958), Diferencijal i integral (Differential und Integral, 1965., s W. Kamlachom), Logička propedeutika (Logische Propädeutik, 1967), Metodičko mišljenje (Methodisches Denken, 1968), Konstruktivna filozofija (Constructive Philosophy, 1987).
