STRUKE:

Lotar III. Saksonac

Lotar III. Saksonac (car Lotar II.), njemački kralj od 1125. do 1137. i rimsko-njemački car od 1133 (?, 1075Breitenwang kraj Reuttea u Tirolu, Austrija, 4. XII. 1137). Poduprijevši 1104. Henrika V. protiv njegova oca Henrika IV., postao je 1106. saski vojvoda. Godine 1112–15. na čelu pobunjenika protiv Henrika V., kojega je porazio kraj Welfesholza (1115). Pošto je bio izabran za kralja umjesto Henrikova nećaka vojvode Fridrika Švapskoga, sukobio se sa Staufovcima, koji su 1127. izabrali za protukralja Fridrikova brata Konrada. Nakon borbi prisilio je 1134. Fridrika da mu se pokori, a sljedeće godine i Konrada. Proširio je carsku vlast pošto su ga seniorom priznali saski i poljski vojvoda, brandenburški markgrof i danski kralj. Na svojem prvom pohodu u Italiju došao je do Rima, gdje mu je pošlo za rukom vratiti prognanoga papu Inocenta II., koji ga je potom okrunio za cara (1133). Umro je na povratku s drugoga pohoda koji je poduzeo 1136–37. na poticaj Inocenta II., a u sporazumu s bizantskim carem Ivanom II. Komnenom i Venecijom, protjeravši iz južne Italije sicilskoga kralja Rogera II. Za njegove vladavine počela je istočnonjemačka kolonizacija. Članovi triju kneževskih rodova, koji su u toj kolonizaciji odigrali istaknutu ulogu, stekli su u to doba posjede na granicama njemačkog etničkog područja: Adolf od Schauenberga grofovije Holstein i Stormarn (1111), Albrecht I. Medvjed, poslije brandenburški markgrof, markgrofoviju Nordmark (1134), a Konrad od Wettina markgrofovije Meissen i Lausitz (1136).

Citiranje:
Lotar III. Saksonac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 12. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37214>.