Lovrenčić, Ivan, hrvatski slikar i grafičar (Sveti Križ Začretje, 28. XII. 1917 – Zagreb, 1. I. 2003). Pohađao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1936–40 (Lj. Babić, K. Hegedušić) na kojoj je 1972–78. bio profesor. Jedan od najizrazitijih crtača u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Spontanom i izražajnom linijom, bliskom stvaralaštvu djece, naivaca i pučkoj dekorativnoj ornamentici, radio je uglavnom mrtve prirode i interijere intimna, lirskoga značaja izrazito simboličnih poruka (Mrtva priroda s ogledalom, 1974; Seljak i smrt, 1986; Raspela pokraj puta, 1990–91). Crtao je uglavnom olovkom, tušem i ugljenom, a pojedina mjesta bojio je akvarelom ili se služio srebrnim i zlatnim aplikacijama. Autor je golema grafičkog opusa (Meseci na fašniku, 1975; Muzikaši, 1983; Dvorci Hrvatskoga zagorja, 1995) i mnogobrojnih ilustracija (M. Krleža, Balade Petrice Kerempuha, 1980). Freskama je oslikao crkvu sv. Kuzme i Damjana u Grožnjanu (1990). Bavio se scenografijom i kiparstvom, izradbom keramike i stakla; radio je nacrte za tapiserije (Život krajolika, 1979; Djelovanje franjevaca preko knjige, 1980). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1991).
