Lubomirski [~m’i'rsk’i], Stanisław Herakliusz, poljski književnik (Niepołomice ili Wiśnicz, 4. III. 1641. ili 25. V. 1642 – Jazdów, 16. ili 17. I. 1702). Pripadnik visokoga plemstva, magnat i mecena; njegova palača u Jazdówu bila je jedno od središta kulturnog i umjetničkoga života s predznakom dvorskoga baroka potkraj XVII. stoljeća; u njoj je utemeljio komediografsko kazalište. Na poljskom pisao idile i religiozno-moralističke poeme (Oslobođeni Tobija – Tobijasz wyzwolony, 1683), koje se drže formalnim vrhuncem poljskoga baroknog pjesništva, te romane u prozi (Razgovori Artaksesa i Evandra – Rozmowy Artaksesa i Ewandra, 1683). U latinskom opusu ističu se spisi iz neostoičke moralistike te politički traktat O beskorisnosti vijećanja (De vanitate consiliorum, 1699).
