Ludendorff [lu:'dəndɔrf], Erich, njemački general (Kruszewnia kraj Poznańa, 9. IV. 1865 – Tutzing, 20. XII. 1937). U I. svjetskom ratu bio zapovjednik pozadinskih snaga 2. armije, potom načelnik stožera 8. armije i načelnik stožera na Istočnom bojištu; s P. von Hindenburgom pridonio je pobjedi kraj Tannenberga (26–31. VIII. 1914). Od 29. VIII. 1916. bio prvi pomoćnik (Erster Generalquartiermeister) P. von Hindenburga, načelnika Glavnoga stožera. Bio je vodeća osoba u operacijama kopnene vojske, a znatno je utjecao i na razvoj ratne politike i gospodarstva. Zalagao se za totalni podmornički rat i time ubrzao ulazak SAD-a u I. svjetski rat na strani Antante. »Pobjedonosnom« ofenzivom 1918. toliko je iscrpio njemačku vojsku da ona više nije bila sposobna za obranu, pa je bio smijenjen 26. X. 1918. Godine 1920. sudjelovao je u Kappovu puču, a 1923. u Hitlerovu. Bio je zastupnik Nacionalsocijalističke radničke partije u Reichstagu 1924–28. Sa ženom Mathildom pokušao je osnovati novu »arijsku« religiju. Glavna djela: Moja ratna sjećanja 1914–1918 (Meine Kriegserinnerungen 1914–1918, 1919) i Totalni rat (Der totale Krieg, 1935).
