Ludwig [lu:'tvi], Otto, njemački književnik (Eisfeld, 12. II. 1813 – Dresden, 25. II. 1865). Studirao glazbu kod F. Mendelssohna u Leipzigu, ali je zbog bolesti živio vrlo povučeno. Od 1856. primao novčanu potporu od bavarskoga kralja Maksimiliana II. Josipa. Ludwig je dramu smatrao najvažnijim umjetničkim rodom, i pisao tragedije, no veći uspjeh postigle su njegove pripovijetke u stilu »poetskoga realizma«, nastale pod utjecajem L. Tiecka i E. T. A. Hoffmanna. Bavio se književno-kritičkim radom i pisao književne studije. Djela: tragedije Nasljedni šumar (Der Erbförster, 1853), Makabejci (Die Makkabäer, 1854); roman Između neba i zemlje (Zwischen Himmel und Erde, 1856); Studije o Shakespeareu (Shakespeare-Studien, 1871), Romani i studije o romanu (Romane und Romanstudien, 1977).
