Lukarević (Luccari), Jakov, hrvatski povjesničar (Dubrovnik, 1551 – Dubrovnik, 22. V. 1615). Odvjetak stare dubrovačke patricijske obitelji. God. 1571. postao je članom Velikoga vijeća Dubrovačke Republike. Obnašao je mnogobrojne dužnosti; bio je poslanik Dubrovačke Republike kod sultana i bosanskoga paše, a 1613. bio je izabran za kneza Republike. Za boravka u Osmanskome Carstvu ili u Carigradu, Bosni i Africi istraživao je veze između ljudi hrvatskoga podrijetla i islamskoga svijeta. Autor je djela o povijesti grada Dubrovnika pod naslovom Opširni izvod iz dubrovačkih ljetopisa u četiri knjige (Copioso ristretto de gli annali di Rausa, libri quattro, 1605). Za pisanje te kronike, koja obuhvaća povijest Dubrovnika od njegova osnutka do 1600., koristio se podatcima iz starih kronika, građom iz dubrovačkog arhiva (za razdoblje od 1387), djelima bizantskih, zapadnih i istočnih pisaca te usmenom predajom. Iako je slabo poznavao kronografiju i geografiju, zbog obilja građe kojom se služio i mnogobrojnih navoda iz djela danas nepoznatih pisaca, Lukarevićeva kronika značajan je doprinos poznavanju dubrovačke povijesti. Među mnogobrojnim zapisima osobito je značajan opis pravnih odredaba i običaja u Dubrovniku, koji sadrži vrijedne podatke o političkom i upravnom uređenju Dubrovačke Republike.
