Lukić, Darko, hrvatski pijanist i glasovirski pedagog (Osijek, 16. I. 1922 – Zagreb, 23. IX. 1974). Jedan od najistaknutijih predstavnika tzv. zagrebačke pijanističke škole. Glasovir diplomirao 1949. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (S. Stančić), gdje je predavao glasovir od 1952. do smrti. Pijanist naglašena temperamenta i snažne individualnosti, izgradio je repertoar pretežito na djelima klasike i romantike. Afirmirao se u zemlji i inozemstvu kao solist i komorni glazbenik. Muzicirao je u glasovirskome duu s J. Muraijem. Često je izvodio skladbe ondašnjih jugoslavenskih, posebice hrvatskih autora (B. Kunc). Njemu u spomen u Osijeku se bijenalno održava klavirski Memorijal »Darko Lukić«, a u Zagrebu se, u organizaciji Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, godišnje organizira Tribina mladih glazbenih umjetnika, također pod njegovim imenom.