Lustig [lu'~], Arnošt, češki književnik (Prag, 21. XII. 1926 – Prag, 26. II. 2011). Židovskoga podrijetla; od 1942. zatočen u koncentracijskim logorima (Terezín, Auschwitz, Buchenwald), u travnju 1945. spasio se bijegom. U poraću djelovao kao novinar (izvjestitelj iz izraelsko-arapskoga rata 1948), filmski scenarist i redatelj. Nakon propasti Praškoga proljeća 1968. emigrirao. Radio u filmskom studiju Jadran filma u Zagrebu 1969–70., zatim u SAD-u sveučilišni predavač filmologije i kreativnoga pisanja. Nakon 1989. živio u Češkoj. U češkoj književnosti javio se 1950-ih ratnom tematikom. Njegov opsežan prozni opus razvijao se u tradiciji praške židovske književnosti i u svijetu je cijenjen kao jedna od najimpresivnijih slika holokausta. Likovi su dani neorealističkim postupkom i utjelovljuju moralni čin osobnoga izbora na strani dobra u okruženju terora i poniženja ljudskosti. Značajnija djela: zbirke pripovijedaka Noć i nada (Noc a naděje, 1957), Dijamanti noći (Démanty noci, 1958); novele Dita Saxová (1962), Molitva za Katarinu Horovitzovu (Modlitba pro Kateřinu Horovitzovou, 1964), Neljubljena (Nemilovaná, 1978); romani Mileni (Miláček, 1969), Kuća uzvraćene jeke (Dům vrácené ozvěny, 1994), Lijepe zelene oči (Krásné zelené oči, 2000).
