Ljapunov [l’ipuno'f], Boris Mihajlovič, ruski jezikoslovac (Bolobonovo, 6. VIII. 1862 – Borovoe, 22. II. 1943). Učenik A. A. Potebnje i V. Jagića, nasljednik F. F. Fortunatova. Studij završio u Sankt Peterburgu (1885), radio kao sveučilišni profesor u Harkivu (1892–99), Odesi (1901–24) i Sankt Peterburgu (1924–29). Član Akademije znanosti SSSR-a (1923). Bavio se paleoslavistikom, poviješću rus. jezika, slavenskom poredbenom gramatikom, dijalektologijom i leksikografijom. U knjizi Jedinstvo ruskoga jezika u njegovim narječjima (Jedinstvo russkogo jazyka v ego narečijah, 1919) dokazuje nedjeljivost praslavenskoga jezika na pojedine grane. U proučavanju kasnijih faza praslavenskoga primjenjuje i neke kriterije lingvističke geografije.
