Ljermontov, Mihail Jurjevič

ilustracija
LJERMONTOV, Mihail Jurjevič
ilustracija1ilustracija2

Ljermontov (Lermontov) [l’e'rməntəf], Mihail Jurjevič (Jur’evič), ruski pjesnik, romanopisac i dramatičar (Moskva, 15. X. 1814Pjatigorsk, 27. VII. 1841). Studirao u Moskvi, ali je u Sankt Peterburgu završio vojno učilište. U povodu Puškinove smrti objavio je pjesmu Smrt pjesnika (Smert’ poeta, 1837), zbog koje je bio degradiran i poslan na Kavkaz u borbu protiv kavkaskih naroda. Vraćen je u Sankt Peterburg, ali je 1841. ponovno protjeran u Pjatigorsk, gdje je poginuo u dvoboju. Kao romantičar poricao je neposrednu vezu s G. G. Byronom, ali je pjevao o strastvenim i u prošlosti proslavljenim junacima (Borodino, 1837) i modelirao lirski subjekt koji ne nalazi primjene svojoj snazi, osjeća zamor i osamu (Duma, 1838; I dosadno, i tužno … – I skučno i grustno, 1840). Poema Demon (1829., obj. 1842) oblikuje »progona duh« smrtonosna poljupca. Zbiva se na Kavkazu kao i spjev Mcyri (1840), o kratkome bijegu na slobodu manastirskoga gojenca. Pjesma o trgovcu Kalašnikovu (puni naslov Pesn’ pro carja Ivana Vasil’eviča, molodogo opryčnika i udalogo kupca Kalašnikova, 1838) folklorna je stilizacija pučke snage u prošlosti. Roman Junak našeg doba (Geroj našego vremeni, 1840) ciklizira niz novela iz časničkoga života na Kavkazu, dijelom putopisne naravi, i okuplja različite pripovjedače oko središnjega karaktera Pečorina – »suvišnog čovjeka« rus. realizma (→ i. s. turgenjev). Od drama je najuspjelija Maskerata (Maskarad, 1835), s demonskim likom koji izaziva petrogradsku elitu. Ljermontova je u nas prevodio već S. Vraz, a u novije doba sustavno su se njime bavili T. Prpić, D. Cesarić, G. Krlec; Galovićeva je Tamara neposredni odjek »demonskog« epa.

Citiranje:
Ljermontov, Mihail Jurjevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 5. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37714>.