Ljeskov (Leskov) [l’isko'f], Nikolaj Semjonovič (Semënovič), ruski književnik (Gorohovo, Orlovska gubernija, 16. II. 1831 – Sankt Peterburg, 5. III. 1895). Kao trgovački agent jedne engleske tvrtke proputovao je cijelu Rusiju. U ruskoj je kritici dugo bio zapostavljen zbog romana kojih je publicistička oštrica uperena protiv revoluc. mladeži: Nema kuda (Nekuda, 1864), Na noževima (Na nožah, 1870–71). U pripovijestima i romanima najčešće je oblikovao likove darovitih pučana: Začarani putnik (Očarovannyj strannik, 1873), Ljevak (Levša, 1881), Vlasuljar-umjetnik (Tupejnyj hudožnik, 1883); niz romana i pripovijesti u vezi su sa životom rus. sektanata (Crkovnjaci – Soborjane, 1872). Pripovijesti se odlikuju umijećem vođenja fabule, živim pripovijedanjem, a posebno vladanjem jezičnom građom, koju često uzima iz pučkoga govora. Mnoge su pripovijesti stilizacije govora fiktivnoga pučkog pripovjedača (skaz). D. Šostakovič je prema pripovijesti Lady Macbeth Mcenskog okruga (Ledi Makbet Mcenskogo uezda, 1865) skladao operu istoga naslova (izvedba u HNK u Zagrebu 1937. i 2004., kao Katarina Izmajlova 1964).
