Ljubavac, Šimun (Simeone Gliubavaz), hrvatski povjesničar (Zadar, VII. 1608 – Zadar, 20. I. 1663). Odvjetak zadarske patricijske obitelji. Studirao u Padovi (1631–37), gdje je doktorirao pravo, a poslije je u Zadru obavljao nastavničku i sudačku službu. Kao pripadnik kruga istaknutih Zadrana, okupljenih oko V. Pontea, često se dopisivao s I. Lučićem. Jedno pismo iz njihove korespondencije, u kojem je Ljubavac iznio svoja razmatranja o hrvatskom kralju Stjepanu II. i vojnom pohodu Ladislava I. Arpadovića iz 1091., čuva se u British Museumu. Glavno mu je djelo geografsko-povijesni prikaz zadarskoga područja, Opisivač zadarskog distrikta. Povijesni zapisi (Agri jadrensis illustrator. Memorie istoriche), sačuvan u pet rukopisnih primjeraka i dijelom objavljen u zadarskome časopisu La Domenica (1890–91). God. 1652., na zahtjev mletačkih vlasti, napisao je raspravu Povlastice Dalmacije (Prerogative di Dalmazia), kojom je nastojao dokazati pravo Mletačke Republike na naziv kraljevstva s obzirom na to da je u svojoj državi posjedovala »regnum« Dalmaciju. Prikupio je zbirku rimskih natpisa, koju je poslije upotrijebio I. Lučić, a pripisuje mu se djelo O smještaju Ilirika (De situ Illyrici). Među važnijim su njegovim sačuvanim rukopisima Povijesni zapisi o Zadru (Memorie di Zara), popisi zadarskih biskupa i nadbiskupa te zbirka starih natpisa iz Zadra i okolice.
