Ljubimov [l’ub’i'məf], Jurij Petrovič, ruski kazališni redatelj i glumac (Jaroslavlj, 30. IX. 1917 – Moskva, 5. X. 2014). Učenik Jevgenija Bagrationoviča Vahtangova, u čijem je kazalištu za II. svjetskog rata i poslije glumio u klasičnome i modernome repertoaru te predavao u Ščukinovoj školi drame. Istaknuo se 1963. političkom režijom Dobroga čovjeka iz Sečuana Bertolta Brechta te 1964. preuzeo vodstvo Teatra na Taganke, gdje je u doba Brežnjevljeva režima režirao spektakularne predstave, nerijetko nastale prožimanjem dramskih tekstova, poezije, proze i songova, uvijek s aktualnim polemičkim nabojem. Zbog kritike sovjetske kulturne politike izgubio je položaj ravnatelja kazališta i izgubio građanska prava (1984) pa je djelovao u zapadnoj Europi. Među mnogim njegovim remek-djelima izdvajaju se postave Brechta (Život Galilejev, 1966), Williama Shakespearea (Hamlet, 1971), Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga (Zločin i kazna, 1976), Mihaila Afanasjeviča Bulgakova (Majstor i Margarita, 1977; odobren tek 1980), Antona Pavloviča Čehova (Tri sestre, 1981), Alberta Camusa i Petera Weissa, opere u milanskoj Scali i züriškoj Operi. Nakon povratka iz inozemstva (1988) osnovao je vlastitu trupu, s kojom je 1997. postavio Braću Karamazove Dostojevskoga.
