Maclaurin [məklɔ:'rin], Colin, škotski matematičar (Kilmodan, ? II. 1698 – Edinburgh, 14. VI. 1746). Diplomirao (1712) na Sveučilištu u Glasgowu. Bio profesor na Sveučilištu u Aberdeenu (1717–22), boravio u Francuskoj (1722–25), bio profesor na Sveučilištu u Edinburghu (1725–46). Bavio se matematičkom analizom. Značajni su njegovi rezultati o prikazu funkcija s pomoću redova potencija. Poznati su i njegovi radovi o obliku površine rotirajuće tekućine u ravnoteži. Djela: Organska geometrija ili opći opis linearnih krivulja (Geometria organica, sive descriptio linearum curvarum universalis, 1720), Rasprava o fluksijama (A Treatise of Fluxions, 1742), Rasprava o algebri (A Treatise of Algebra, 1748). Bio je član Royal Society (od 1719). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Maclaurin).
Maclaurinov red specijalni je oblik Taylorova reda u okolini točke 0.
