Maeztu y Whitney [mae'ϑtu i wi'tni], Ramiro de, španjolski filozof i esejist (Vitoria, 4. V. 1875 – Aravaca/Madrid, 29. X. 1936). Otac mu je bio Bask, majka Engleskinja. Nakon mladosti provedene u Francuskoj i na Kubi, koja je tada bila španjolska, vratio se i počeo 1898. pisati za novine u Bilbau i Madridu. Od 1905. bio je dopisnik iz Engleske i izvjestitelj iz I. svjetskoga rata, a 1928. veleposlanik u Argentini. Ubijen je početkom građanskoga rata 1936. Jedan od utjecajnih španjolskih intelektualaca početkom XX. st. Kao filozof formirao se pod utjecajem engleskih mislilaca i F. Nietzschea, što je zamjetljivo u ranim esejima Za drukčiju Španjolsku (Hacia otra España, 1899). U knjizi Kriza humanizma (La crisis del humanismo, 1919) promicao je katolicizam i monarhiju kao idealni obrazac društvenoga ustroja, da bi u Obrani hispanstva (La defensa de la hispanidad, 1934) branio Španjolsku od tzv. crne legende o njezinu osvajanju Amerike. Najčitaniji su mu ogledi Don Quijote, Don Juan y la Celestina (1926), u kojima raspravlja o značenju i utjecaju tih vodećih likova španjolske književnosti.
