Aristofan iz Bizantija (grčki Ἀριστοφάνης ὁ Βυζάντιος, Aristophánēs ho Byzántios), grčki filolog (Bizantij, oko 257. pr. Kr. – Aleksandrija, oko 180. pr. Kr.). Predstojnik Aleksandrijske knjižnice i učitelj Aristarha sa Samotrake. Autor uzornih kritičkih izdanja grčkih klasika i svestran filolog, bavio se ponajviše kritikom teksta, jezikom, književnom znanošću i starinama. Među mnogim Aristofanovim izdanjima epskih, lirskih i dramskih tekstova osobito se izdvajaju kritičko izdanje Homera, u kojem je unaprijedio Zenodotov i Rijanov raniji rad, prvo potpuno izdanje Pindarovih korskih pjesama u 17 knjiga i prvo kritičko izdanje Aristofanovih komedija. U tekstovnoj kritici zastupao je manje intervencionističko stajalište od Zenodota. Kao jezikoslovac istaknuo se u leksikografiji, paremiografiji i teoriji gramatičke analogije. Njegove inovacije na području marginalnih kritičkih znakova, sustava razgodaka, akcentuacije i grafičkoga oblikovanja lirike znatno su unaprijedile tehniku antičkih izdavanja tekstova Odigrao je odlučnu ulogu u oblikovanju kanona odabranih epičara, liričara i dramatičara (ἐγϰριϑέντες).
