Malebranche [malbʀᾶ:'š], Nicolas de, francuski filozof (Pariz, 6. VIII. 1638 – Pariz, 13. X. 1715). Redovnik oratorijanac; dekartovac, protivnik portroyalske skupine i glavni predstavnik protureformacijske (protuskolastičke) katoličke filozofije. Rim ga je osudio zbog »iskrivljivanja katoličkog nauka« (1687). Malebranche razrađuje Descartesov dualizam u spiritualističko-idealističkome smislu te postaje jedan od najznačajnijih predstavnika okazionalizma. Prirodni uzroci (causae occasionales) samo su pojedinačne prilike, povodi, a Bog je jedini istinski uzrok svekolikomu postojanju. Podudarnost između psihičkih i fizičkih akata zasniva se isključivo na Božjoj volji, jer upravo Bog želi da »modaliteti duše i tijela odgovaraju jedan drugomu«. Po nekim panteističkim shvaćanjima Malebranche je blizak svojemu suvremeniku B. Spinozi. Glavna djela: O traženju istine (De la recherche de la vérité, 1674), Rasprava o naravi i milosti (Traité de la nature et de la grâce, 1680), Kršćanska i metafizička razmišljanja (Méditations chrétiennes et métaphysiques, 1683), Razgovori o metafizici i religiji (Entretiens sur la métaphysique et la religion, 1688), Razgovori o smrti (Entretiens sur la mort, 1696).