STRUKE:

Mandić, Dominik

ilustracija
MANDIĆ, Dominik

Mandić, Dominik (Andrija), hrvatski povjesničar (Lise kraj Širokoga Brijega, BiH, 2. XII. 1889Chicago, 23. VIII. 1973). Godine 1906. ušao u franjevački red, za svećenika se zaredio 1912. Nakon studija na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru školovanje nastavio u Fribourgu u Švicarskoj gdje je 1921. stekao doktorat teologije. Vrativši se u domovinu, bio je do 1939. ravnatelj širokobriješke gimnazije, potom generalni definitor kapitula franjevačkoga reda u Rimu sve do 1951., a nakon toga vizitator Hercegovačkoga franjevačkoga komesarijata u SAD-u. Do smrti živio u samostanu sv. Ante u Chicagu. Bio je jedan od suosnivača Hrvatske pučke stranke i predsjednik Saveza hrvatskih svećenika u Sjevernoj Americi. Zbog kritičkog stajališta prema poslijeratnomu uređenju Jugoslavije, njegova su djela bila objavljena u Hrvatskoj tek početkom 1990-ih. Bavio se poviješću Bosne i Hercegovine, poviješću bosanskohercegovačkih franjevaca te poviješću Hrvata. Glavna djela: Crvena Hrvatska u svijetlu povjesnih izvora (1957), Bosna i Hercegovina: povjesno-kritička istraživanja (I–III, 1960–62), Franjevačka Bosna (1968), Hrvati i Srbi dva stara različita naroda (1971., 1990), i Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti (1963., 2009).

Citiranje:
Mandić, Dominik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 30. 3. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38570>.