Man Ray [mænrẹi'] (pravo ime Emmanuel Rabinovich Rudnitsky), američko-francuski fotograf, filmski redatelj i slikar (Philadelphia, 27. VIII. 1890 – Pariz, 18. XI. 1976). U New Yorku studirao arhitekturu, inženjerstvo i umjetnost te 1916. s M. Duchampom i W. Arensbergom osnovao avangardističko Društvo neovisnih umjetnika. Po uzoru na Duchampa kreirao je ready-mades, svakodnevne predmete redefinirane kao umjetničke objekte, među kojima su najpoznatiji Dar (1921) i Objekt koji treba uništiti (1923). Od 1921. boravio u Parizu, gdje se uzdržavao modnom i portretnom fotografijom (fotografirao je sve vodeće osobe pariškoga društvenog života 1920-ih i 1930-ih), pri čem je neprekidno eksperimentirao (Ingresova violina, 1924). Velik je odjek postigao rayografima, fotografijama nastalima bez fotoaparata, izravnim eksponiranjem objekata na fotografski papir. Skupio ih je u albumu Predivna polja (Les Champs délicieux, 1922). Također je prvi s estetskom svrhom rabio postupak solarizacije, koji se sastoji u djelomičnom osvjetljavanju negativa za razvijanja. Posvetivši se i filmu, ostvario je dadaističko djelo Povratak razumu (Le Retour à la raison, 1923), u kojem je rabio rayografe i dvostruke ekspozicije, te nadrealističke filmove Zvijezda mora (L’Étoile de mer, 1928) i Tajna dvorca Kocka (Le Mystère du château de Dés, 1929). S A. Bretonom i P. Éluardom korežirao je nedovršeni Pokušaj simulacije kinematografskoga delirija (Essai de simulation de délire cinématographique, 1935). Tijekom 1930-ih naslikao je i neka od svojih glavnih slikarskih djela (Opservatorij Vrijeme–ljubavnici, 1932–34). Jedan od najistaknutijih autora povijesne avangarde, objavio je nekoliko knjiga te autobiografiju Autoportret (Self Portrait, 1963).
