struka(e):
Marie de France
francuska pjesnikinja anglonormanskoga dijalekta
XII. st.

Marie de France [maʀi' də fʀᾶ:s] (Marija Francuska), francuska pjesnikinja anglonormanskoga dijalekta (XII. st.). Rođena u Normandiji i živjela u Engleskoj; o njezinu životu nema drugih podataka. Obrazovana i kultivirana: poznavala je latinski, navodila klasične autore, napose Ovidija. S latinskog je prevela Čistilište Svetoga Patricka, čudesan opis putovanja irskog apostola na drugi svijet. Sastavila je Isopet, zbirku basni u kojoj, umjesto prijevoda Ezopa i Fedra, najvjerojatnije književno razrađuje pučku pripovjednu predaju. Njezino su glavno djelo veći broj lais, pjesama dugih od stotinjak do tisuću stihova, koje opisuju »avanturu«, odnosno više ili manje vilinsku epizodu neke ljubavne priče, smještene u pseudopovijesni, čudesni udvorni svijet kralja Artura i njegovih vitezova (tzv. bretonska građa). Nadahnjivala se dugom keltskom tradicijom toga žanra (lais bretons) i oplemenjivala ju. Među njezinim djelima, Lanval opisuje ljubavne kušnje vitezova zaljubljenih u vile, Guigemar pripovijeda trijumf ljubavi mladoga viteza nad simboličkim preprekama, Lai o slavuju (Lai du Laostic) ponešto mračno tematizira ljubavnu prijevaru i osvetu. To su iznimno tankoćutna i osjećajna djela, koja nude razrađenu sliku udvornih osjećaja, prigušenu tragiku ljubavi i istančanu psihologiju likova u ozračju tajnovitosti i začaranosti keltskih šuma. Ubrajaju se u najbolje primjere srednjovjekovne udvorne književnosti.

Citiranje:

Marie de France. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/marie-de-france>.