Marinović, Josip, hrvatski teološki pisac (Perast, 9. VI. 1741 – Rim, 13. IX. 1801). Isusovac, od 1761. studirao u Rimu i bio gimnazijski profesor po talijanskim gradovima. Nakon ukinuća Reda 1773. postao je svećenik i djelovao kao propovjednik i profesor teologije u Veneciji; posljednju godinu života bio je penitencijar u Rimu. Pisao teološke traktate, prigodne govore i pjesme, koje uglavnom nisu sačuvane. Na nagovor prijatelja markiza Giovannija de Serposa, armenskoga bankara u Veneciji, sastavio je dva djela o Armencima, objavljena pod de Serposovim imenom, što su izazvala veliku polemiku u Italiji. U prvom djelu, Polemičko-kritička rasprava o dvjema dvojbama savjesti što se odnose na armenske katolike podložnike Osmanskoga Carstva (Dissertazione polemico-critica sopra due dubbi di coscienza concernenti gli Armeni cattolici sudditi dell’Impero ottomano, 1783), brani položaj armenskih katolika u Osmanskom Carstvu, a u drugome, Kratak povijesni sadržaj kronoloških sjećanja što se odnose na vjeru i moral armenske narodnosti (Compendio storico di memorie cronologiche concernenti la religione e la morale della nazione Armena…, I–III, 1786), daje do tada najbolji povijesno-crkveni prikaz Armenije.
