Marot [maʀọ'], Clément, francuski pjesnik (Cahors, 1496 – Torino, IX. 1544). Sin pjesnika, bio je paž i dvorski pjesnik Margarete Navarske te njezina brata, francuskoga kralja Franje I. Pisao je prigodnice, prevodio Psalme, Katulovu, Vergilijevu, Ovidijevu i Marcijalovu poeziju, a u Kupidovu hramu (Le Temple de Cupido, 1514) ljubavnu tematiku Romana o Ruži prepleo je s osobnim vjerskim interesima. U francusko je pjesništvo uveo niz oblika iz talijanske književnosti: elegije, ekloge, epigrame, epitalamije i satirične strambotte (francuski estrabot), a prvi je na francuskom jeziku pisao petrarkističke sonete. Posebice se istaknuo duhovitim i intelektualno rafiniranim satiričnim poslanicama, revitalizirao je forme balade i rondeaua te uveo blason, pjesmu s potankim opisom nekog dijela ženskog tijela, koja je stekla široku popularnost. Unijevši u francusko pjesništvo težnju k eleganciji, jednostavnosti i jasnoći utjecao je na klasicizam. Sabrano izdanje njegovih pjesama objavljeno je 1544 (Pjesme – Poèmes). Izdao Roman o Ruži (1526) i djela F. Villona (1533).