Marshall [mα:'šəl], Alfred, britanski ekonomist (London, 26. VII. 1842 – Cambridge, 13. VII. 1924). Profesor političke ekonomije na Sveučilištu u Cambridgeu (naslijedio W. S. Jevonsa), utemeljitelj i najistaknutiji predstavnik kembridžske škole. Od 1867. orijentirao se na ekonomska istraživanja sa širokom primjenom matematike. Nastavio je tradiciju neoklasičnoga pristupa, koji su definirali W. S. Jevons, K. Menger i L. Walras, pa se smatra najistaknutijim predstavnikom neoklasične škole drugoga naraštaja. Nekoliko djela objavio je u suradnji sa suprugom Mary Paley Marshall (Čista teorija vanjske trgovine – Pure Theory of Foreign Trade, Čista teorija unutrašnjih vrijednosti – Pure Theory of Domestic Values, Elementi ekonomike industrije – Elements of Economics of Industry, sve 1879). Glavno mu je djelo Načela ekonomike (Principles of Economics, 1890), koje je doživjelo osam dorađivanih izdanja, bilo autoritativni udžbenik na većini britanskih sveučilišta i ostavilo trajni trag na više naraštaja ekonomista u Velikoj Britaniji i u svijetu. U naslovu toga djela prvi se put za političku ekonomiju upotrebljava novi naziv ekonomika (premda se nalazi već i u njegovim Elementima ekonomike industrije, ali u užoj primjeni), koji je ubrzo postao standardni znanstveni naziv na anglosaskome području. Marshallovi glavni doprinosi ekonomskoj teoriji na području su teorije vrijednosti i raspodjele, gdje ujedinjuje graničnu korisnost kao čimbenik potražnje i subjektivne realne troškove kao čimbenik ponude, te pokazuje da ponuda i potražnja određuju cijene kao izraz vrijednosti dobara. Pojmove ponude i potražnje analizira sa stajališta vremenskih razdoblja i elastičnosti, čime daje realističniju sliku tržišnih procesa i ostvarivanja tržišne ravnoteže, insistirajući više na pojmu parcijalne ravnoteže kao prikladnijem analitičkom instrumentu od pojma opće ravnoteže. Teorija vrijednosti okvir je i njegove teorije raspodjele, jer uspostavlja niz odnosa između ponude i potražnje proizvodnih faktora, prinosa od faktora i raspodjele dohotka između sudionika u proizvodnji. Dugoročno, zarade svih faktora teže izjednačenju s marginalnim realnim troškovima, dok kratkoročno mnogi dohodci faktora imaju svojstvo rente, te ih on naziva kvazi-rentama. U svojim kasnijim radovima, kao što su Stara i novija generacija ekonomista (The Old Generation of Economists and the New, 1896), Industrija i trgovina (Industry and Trade, 1919), Kredit, novac i trgovina (Credit, Money and Commerce, 1923), Marshall analizira pojedine dijelove ekon. sustava, pokazujući povezanost ekonomske teorije i ekonomske politike.
