Martić, Nikola, hrvatski pjesnik (Višići kraj Čapljine, BiH, 5. VIII. 1938 – Split, 29. I. 2013). Grafičku školu završio 1959. u Sarajevu, gdje je studirao na Filozofskome fakultetu. Djelovao je u Splitu kao slobodni književnik. Pjesme u duhu egzistencijalističke poetike, uglavnom sredozemnoga ishodišta, objavio je u zbirkama Vrtovi zemlje humske (1964), Znamen (1968), Bogumilska bajka (1971), Sedmo godišnje doba (1972), Svanuće davnine (1975), Duša i tijelo (1982), Stablo nasred svijeta (1987), Zavjetno stablo (1990), Košulja od lišća (1999). Pisao je i pjesme za djecu.
